Sv. Rok u Zagori 16.08.2007.
Ovogodišnji Dan iza Velike Gospe, 16. kolovoza 2007., ostat će trajno upisan u povijest ovog naselja
koje se smjetilo visoko gore na sjevernim padinama Strahinjčice. U Zagori, da koristimo skraćeni naziv,
nema vjerskih obilježja, ako se ne računa staro drevno raspelo na početku stare ceste (kojom se više nitko
ne služi) koja se u ovo naselje odvaja s ceste Žutnica - Jesenje.
Što se to dogodilo u Zagori? Na prvi pogled, ništa posebno. Dogodilo se tek ostvarenje jednog zagovora danog svetom Roku.
Njemu na štovanje i zavjet podignuta je mala kapelica. Njezin blagoslov, te križa, Gospina kipa i kipa sv. Roka
objavio je krapinski župnik vlč. Tomica Šestak. Značaj ovom događaju daje i podatak da je tu, u Zagori, prvi put
održano misno slavlje.
"Došli smo kao zajednica iskazati svoje štovanje sv. Roku. Sigurno smo mu se već i prije utekli za neku pomoć
koja nam je bila potrebna. Obračali smo mu se kako bi nam pomogao da ostvarimo pomoć našega duhovnog Oca. Inače
sv. Rok zaštitnik je od kuge i drugih bolesti. Za one koji su to, možda, zaboravili valja se podsjetiti da je on
pomogao oboljelima, ne mareći kod toga, da postoji velika vjerojatnost da se i sam zaraziti od te neizlječive
bolesti. To se i dogodilo. Kako ne bi ugrozio druge povukao se živjeti u jednu pećinu. No, dogodilo se čudo.
Svakog dana mu je jedan pas donosio hranu i vodu. Osigurati hranu i vodu, te uputiti psa da to čini, mogla je
jedino Božja providnost. (Zato se sv. Roka uvijek prikazuje, kako na kipovima tako i na slikama, tako da je uz
njega i pas.) I tako se dogodilo čudo, neizlječivo bolestan, sv. Rok koji je sebe žrtvovao za druge, ozdravio je,
kako bi opet mogao činiti dobro..." - kazao je u propovjedi vlč. Šestak.
Na kraju misnog slavlja posebno je zahvalio svim koji su na bilo koji način doprinjeli gradnji kapelice i da se
na dan kada se štuje sv. Rok, dogodi misno slavlje, nakon toga i druženje.
Gradnjom kapelice dokazuju da i dalje žele živjeti tu vjeru, više i čvršće, te biti pod zaštitom sv. Roka. Zato
poručio je župnik, kada prolazite, zastanite na trenutak, prekrižite se, porazgovarajte u molitvi s našim nebeskim
Ocem, jer uz Božju pomoć uvijek ćete lakše savladati probleme s kojima ste suočeni.
O samoj gradnji kapelice nešto više saznali smo Petra Crnogaja: "Kapelica je sagrađena na zemlji koju je besplatno
ustupio Anđelko Pernjek, a uz njega i Josipa Pernjek. Nas smo trojica nekako bili ti oko kojih se sve vrtjelo od
zamisli, pa do realizacije. Sve je počelo 28. rujna 2006. nakon dogovora nas trojice i kada smo za tu namjenu
izdvojili prvih sto kuna. I onda smo, išli po selu, govorili smo ljudima kaj planiramo napraviti. I tak. Jedni su
se odazvali, gdo je kak mogel i evo fala Bogu dočekali smo dan kada smo mogli pozvati velečasnog da nam blagoslovi
kapelicu" - rekao nam je Petar.
Inače, saznali smo, kapelica je zapravo dio zagovora djeda Petra za ozdravljenje njegova 16 mjesečnog unuka Roka.
Zato je posvećena njegovu imenjaku sv. Roku, koji je, uz Božju providnost, ozdravio, pa možda se nešto takvog opet
ponovi. Nada uvijek živi...
Da, tako je nada uvijek živi, pa bila ona i najmanja, pa ako Vas put nanese u Zagoru Krapinsku, zastanite.
Pomolite se za sebe i maloga Roka.
Članak uzet iz "Krapinski vjesnik", Broj 33., Godina IV., Krapina, 30.VIII.2007., stranica 8 i 9
Sv. Rok - zaštitnik od kuge i filoksere
Tko je bio sv. Rok?
Sveti Rok se rodio 1295. godine u Montpellieru u južnoj Francuskoj. Kako je na tijelu imao mrlju
u obliku križa, smatrali su da je predodređen za redovnički život. Još prije navršene 20. godine života ostao je bez
oba roditelja. Prodao je sva svoja dobra i novac podijelio siromasima te se kao siromašni hodočasnik uputio prema Rimu
gdje se zadržao tri godine. Sva njegova putovanja bila su ispunjena ljubavlju prema bolesnicima.
U gradiću Aquapendente zatiče stanovništvo zaraženo kugom. Sv. Rok se smjesta prihvatio njegovanja bolesnika, a ta je briga bila tako uspješna
da su se mnogi oporavili. Posljedica toga bila je počeo vjerovati kako mu je posebno životno poslanje pomagati oboljelima
od kuge. Išao je od grada do grada gdje god je vladala kuga i pomagao žrtvama. Nakon mnogo godina takve službe bio je i
sam zaražen kugom u gradu Piacenzi. Povukao se u šumu sam da ondje umre. No njegov ga vjerni pas nije htio napustiti pa
mu je svaki dan donosio po jedan kruh. Naposljetku se toliko oporavio da se mogao vratiti u svoj rodni grad. Bolest ga
je bila promijenila toliko da ga nitko nije prepoznao.
Uhićen je kao uhoda i doveden pred suca, a taj je slučajno bio njegov ujak. Ne vjerujući njegovoj pripovjesti, ujak ga je
osudio na tamnicu. Poslije pet godina pronađen je mrtav u svojoj
ćeliji. Bilo je to 16. kolovoza 1327. godine. Prostorija je bila preplavljena nebeskim svjetlom, a pokraj njega se nalazio
natpis: "Svi koji obole od kuge i zaištu pomoć po zagovoru sv. Roka, sluge Božjega, bit će iscijeljeni. "Nekoliko godina
nakon toga Mlečani su uspjeli ukrasti svečevo tijelo i prenijeti ga u svoj grad.
Štovanje sv. Roka najviše se proširilo
u njegovom rodnom mjestu, a zatim u Italiji i cijeloj Europi.
Štuje se kao zaštitnik od kuge, a vinogradari ga štuju
i zazivaju kao zaštitnika od filoksere.